(Autor teksta: Hivzija Hasandedić, "Spomenici Islamske kulture u Prozoru, godina 19...
objavljeno na portalu Lug-Prozor.info 2024. godine)
MUSALA
Musala se nalazi na jednoj zaravni iznad mahale Ogoje i zaprema s haremom uz nju oko sedam dunuma. Niko ne zna ko je i kada ovo zemljište uvakufio i da li je na njoj ikad postojao od kamena zidani mihrab i minber kao što je to bio slučaj kod ostalih musala u Hercegovini. Priča se da su džematlije ponekad pred Bajram podizali na njoj improvizirani minber od drveta s kojeg je imam hutbu učio. Drugi opet kažu da bi se imam popeo na »mejtaš«< i s njega hutbu učio. Stariji ljudi pamte da se je nekoliko puta na njoj Bajram klanjao i da su bivali imami Muhamed ef. Ša- bić i Salih ef. Muratbegović iz Kopčića.
Posljednji Bajram klanjan je na Musali oko 1930. godine kada se je temeljito opravljala Čaršijska džamija i zadnju hutbu na njoj proučio je tada Murat ef.Nuhefendić. Tada je zaključeno da se u Čaršijskoj džamiji sruši drvena i ozida kamena munara. Italijani su za vrijeme prošlog rata podigli na Musali bun- ker od kamena srušene Hadži Nesuhove džamije.
Kad govorimo o sakralnim ustanovama u Prozoru ov- dje treba još reći da je Muharem ef.Grcić do prvog rata 1914.godine klanjao teravije uz ramazan i jacije i akšame u zimsko doba u kući Alije Zaimovića na Borovnici. Alija je imao veliku kuću i porodicu koja je brojila 25 čeljadi. Povremeno se je klanjalo i u Grcića kući na Borovnici gdje je ponekad u džemat dolazilo po 40 ljudi.
Pored spomenutih u Prozoru su polovinom prošlog stoljeća živjeli slijedeći alimi koji su ovdje vršili neke funkcije i bili kadije, imami, ili mualimi: Ibrahim ef. Muftić, sin Ibrahim ef, Emin ef. Ćatić, Mehmed ef. Grcić, Numan ef. Kurahović, Derviš hodža Šabić, Jusuf hodža Kolić s Bo- rovnice, Mehmed ef. Nikšić, Husein ef. i Hasan, mujezin. Od austro-ugarske okupacije 1878. godine imamski mualimsku dužnost u Prozoru i okolini vršili su još: Nazir ef.Pagković, Šemsi ef.Zečević, Mehmed ef:Čehić, Mustafa ef. Pirolić, hafiz Ali ef.Numanović, Ali ef. Be- ċirspahić, Hamid ef.Subašić, Skender ef.Hadžić, i Ešref ef. Ajanović."
Kancelarija bosanskog valije izdala je 3. safera 1264. (10.1 1847) godine dvije proputnice: šejh Hasan ef, turbe daru Imami Azamova turbeta u Bagdadu i šejh Abdulvehab ef.dervišu nakšibendijskog reda. U proputnicama se nareduje svim organima vlasti da im obezbijede hranu, konak i dva jahaća konja u svim mjestima Bosanskog ajaleta kroz koje budu prolazili.
Dalje da ih zaštite od eventualnih napada i da im svuda iskazuju pietet i poštovanje. Ne zna se s kakvom su misijom ova dvojica šejhova dolazili u Bosnu i da li su tada posjetili Prozor. U isto vrijeme ovdje je živio neki šejh Omer koji je, možda, bio nakšibendija i imao svoje muride. Ako je ovo tačno onda se može misliti da su oni držali zikir u jednoj prozorskoj džamiji. Niko ne pamti, pa čak ni narodna predaja ne zna, da je u Prozoru ikad postojala tekija.
Pored spomenutih u Prozoru su postojali još i ovi vakufi:
1. Sinan-agin vakuf za koji se također ne zna kada je osnovan jer se vakufnama nije sačuvala.
2. Hanifa Saragić, kćer Sabanova a žena Ahmed spahije... Fejzića iz Hajrulah-agine mahale uvakufila je kuću u Prozoru koja je imala dvije sobe na spratu i magazu u prizemju i sve što se uz nju nalazilo. Vakufnamom od 2. redžepa 1307. (22. II 1890) godine za muteveliju je postavila Ali ef. Nuhefendića, sina Murat-agina.
Svi spomenuti vakufi su vremenom nestali jer su od nekog uzurpirani, eksproprisani ili nacionalizovani. U posjedu islamske zajednice u Prozoru nalaze dvije kuće kod Čaršijske džamije; njiva i harem u Prozoru i dvije njive u selu Ravnici. Ovdje još treba reći da je u toku rata uništena sva arhiva Vakufskog povjerenstva u Prozoru i knjige gruntovnice. Zato se ne može dati potpun pregled vakufskih objekata i imovine u Prozoru i okolini.
SAHAT-KULA
U haremu Čaršijske džamije, stotinjak metara sjever no od nje, postoji sahat - kula koja je ovdje sagrađena oko 1700. godine. Zadužbina je Nuhefendića kao i džamija nedaleko od nje. Baza kule je četverokut sa stranicama oko 4 x 4 metra, pokrivena je piramidastim krovom pod limom i visoka oko 20 metara. Ova sahat-kula nije imala mina (kazaljki) i podne se je oglašavalo zvonom. Priča se da su Italijani za vrijeme okupacije odnijeli sahat s nje pa ona od tada ne radi. Prilikom bombardovanja Prozora 1942. i 1943. godine rastreseni su joj zidovi.
