Za ratne zločine HVO-a na području općine Prozor, Sud BiH do sada je osudio trojicu na 41 godinu, a jednog je oslobodio. Kantonalni sud u Mostaru jednog pripadnika HVO-a osudio je na 6 godina zatvora.Nikola Marić-2016. godine potvrđena mu je presuda kojom je proglašen krivim i osuđen na 20 godina zatvora.
Marić je proglašen krivim po svih 25 tačaka optužnice, za ubistva, prisilno preseljenje, hapšenje, nezakonito zatvaranje, mučenje i druga nečovječna djela nad bošnjačkim stanovništvom počinjena u periodu od novembra 1992. do oktobra 1993. godine.
Nikola Marić zvani "Nidžo" osuđen je na 20 godina zatvora
22. marta i 29. novembra 1993. učestvovao je u ispitivanju i premlaćivanju zatočenih civila u Vatrogasnom domu, a 17. aprila u hapšenju oko 20 muškaraca u selima Skrobućani i Paroš, u kojem je naredio jednom vojniku da ubije psihičkog bolesnika Zulfu Bećirovića, koji nije dozvolio da mu pretresu kuću; u aprilu je, s još jednim vojnikom, tukao Hamdu Bevaba sve dok nije pao u nesvijest; 27. augusta u selu Gorica opet se iživljavao na Hamdi Bevabu, gasio mu cigarete po tijelu i tukao ga, a njegovom malodobnom sinu Almiru stavljao pištolj na čelo i nož pod grlo i tjerao ga da krampom kopa beton, a onda ih je odvezao u Lug, gdje ih je tukao, Hamdi kliještima čupao nokte, igrao ruski rulet s njima i pucao im pored glave; u aprilu oko 23:00 iz sela Duge odveo Nusreta Nuspahića i Adema Kaltaka i zatvorio ih u policijsku stanicu; 1. jula učestvovao je u premlaćivanju i zatvaranju oko 40 muškaraca u selu Gračanica, a na autobuskoj stanici u selu Lug pucao je na Bećira Motiku – 15. jula u selu Varvara, a 6. jula u selu Duge činio je isto; oko 17. jula hapsio je u selu Lug i poručio onima koji su pobjegli da će im pobiti porodice ako se sami ne jave u stanicu policije; 18. jula u selu Paroš, skupa s još jednim vojnikom HVO-a, ubio je Đuzela Bećirovića, rekavši: “Neka ga vrane pojedu”; 19. jula u zaseoku Tolovac ubio je Šabana Munikozu, a u planinskom selu Prajin Muju Selimovića, starca od 85 godina, od kojeg je prethodno uzeo novac; pucao je u njega jer je bio izrevoltiran što ovaj hoda sporo, a onda je, s ostalim vojnicima HVO-a, njegovog sina Selima Selimovića svezao za drveni stup i mlatio ga, da bi na kraju pucao u njega, potom je otišao do kuće Omera Selimovića, izveo ga iz kuće i ubio ga s dva hica u glavu, a onda se obratio Ibri Selimoviću: “Ubio sam ti oca i brata, od oca sam ti uzeo 100 maraka, on večeras časti”, i naredio da ga voze u Vatrogasni dom; 3. augusta u SŠC-u ubio je Muniba Grcića, pucao mu u leđa dok su išli uz stepenice; krajem augusta ili početkom septembra, s još nekim vojnicima HVO-a, iz SŠC-a izveo je Haska Hrnića, Numu Imamovića, Ahmeta Hodžića, Omera Purgića, Avdu Alibegovića i Bajru Pilava, koji ga zamolio da ponese jaknu, a on mu je odgovorio: “Neće ti više trebati”, i otada im se gubi svaki trag. Presuda Mariću pravosnažna je od 4. novembra 2016.
Željko Jukić osuđen je na 15 godina. Kao pripadnik brigade “Rama”, 6. jula 1993. učestvovao je u napadu na selo Duge, kada je ispucao nekoliko rafala oko nogu Galiba Sabitovića; 7. jula u Vatrogasnom domu Erminu Kormanu žarom cigarete na desnom obrazu nacrtao je krst, a onda ga odveo u drugu prostoriju, naredio mu da se presavije preko stolice i mlatio ga palicom po leđima i zapalio mu bradu; u julu je učestvovao u pratnji transporta više stotina civila iz Prozora u logor “Dretelj” kod Čapljine, a u samom logoru s Vinkom Papkom premlatio je Osmana i Almina Dautbegovića, Aliju Šeru, Omera Subašića i Zejnila Grcića, te opet Emira Kormana; 3. augusta on i još jedan vojnik HVO-a odveli su Ibru Pilava u WC na sprat SŠC-a i tukli ga i isjekli ga staklom, a uvečer su Ibru Pilava i Vahida Berića ugurali na zadnje sjedište lade, a Mirsada Pilava u gepek, te ih odvezli na smetljište Duška kosa, gdje su prvo izveli Ibru Pilava, pa Mirsu Pilava, naredivši im da stanu na ivicu kanjona, a kada su se Vinko Papak i još jedan vojnik HVO-a vratili po Vahida Berića, Mirsad Pilav se bacio niz liticu u smeće i uspio pobjeći. Pošto se stišala paljba za njim, čuo je rafalne pucnje i dva tijela koja su se skliznula niz smeće, a otad se Ibri Pilavu i Vahidu Beriću gubi svaki trag.
Jukić- proglašen krivim i osuđen na 15 godina zatvora
U augustu 1993. u Gornjim Višnjanima učestvovao je u premlaćivanju i iznudi novca od Ibrahima Lulića i njegovih roditelja Kade i Mustafe, a u Donjim Višnjanima izveo je iz kuće Jusufa Konjarića, oborio ga na tlo i htio ga klati nožem, ali su ga drugi vojnici HVO-a spriječili, a onda je premlatio grupu muškaraca koju su iz Višnjana vodili u Potok; 28. augusta u selu Lapsunj učestvovao je u nasilnom tovarenju ljudi na kamione kojima su ih vozili na teritorij pod kontrolom ARBiH, a kasnije je učestvovao u premlaćivanju staraca Zuhre Berić i Muje Pilava (oboje umrli) i tjerao ih da pjevaju pjesme o HVO-u; u augustu je u Ustirami grupi civila, koji su čekali transport za logor u Prozoru, pokazao Kerima (Sadika) Terzića svezanog u gepeku, rekavši: “Gledajte što smo uhvatili svinju”, a onda se udaljio u pravcu Jezera, odakle se čula pucnjava, a Kerim Terzić nikada nije pronađen. Kad se vratio s Jezera, Željko Jukić naredio je toj grupi muškaraca da se međusobno tuku, a kada je procijenio da to ne čine s dovoljno žara, pretukao je Hamida Kmetaša i učestvovao u batinanju Muje Perviza, Muhe Pilava, Muhe Berića, Enesa Duvnjaka, a Bajru Pilava je vezao konopom oko vrata i tjerao ga da laje, a zatim mu svezao noge i tjerao ga da hrže; u septembru je u SŠC-u pretukao Muju Perviza i izvjesnog “Čorbadžića”. Presuda je pravosnažna od 3. marta 2015.
Goran Pavković priznao je krivicu i osuđen je na godinu zatvora. On je učestvovao u mučenju civila u Vatrogasnom domu. Kazna mu je izrečena 11. aprila 2018. Ivan Jakovljević je oglašen krivim pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Osuđen je na šest godina. Kao pripadnik brigade “Rama”, 10. oktobra 1993, dok je grupa zatočenih bošnjačkih civila radila na pročišćavanju šumskog puta u Zvirnjači, ubio je malodobnog Elvedina Konjarića. U istom mjesecu tukao je malodobnog Enesa Konjarića. Presuda je pravosnažna od 7. marta 2013.
Darko Dolić je pred Sudom BiH oslobođen optužbe da je, kao pripadnik Diverzantsko-izviđačkog voda “Jastrebovi”, u augustu 1993. u Družinovićima premlatio i opljačkao grupu civila, te silovao jednu ženu; da je u augusta 1993. u selu Lapsunj silovao jednu djevojčicu u kući Halime Majčić; te da je učestvovao u silovanju dvije djevojke u jednoj napuštenoj kući i silovanju žene, u njenoj kući, na krevetu pored njene petnaestomjesečne bebe. Presuda je pravosnažna od 1. decembra 2011.
Od optuženih za ratne zločine u Prozoru još Vinko Papak nije sjeo na optuženičku klupu. Optužnica potvrđena od Suda BiH 14. septembra 2011. tereti ga da je vršio progon i zlostavljanje civila u Skrobučanima, te u pljačkanju i paljevini. Krije se u Hrvatskoj.
