Tužna je priča, ali i sudbina prozorskih Bošnjaka tog proljeća 1993. godine. 19.04.1993. godine jedinice HVO-a ulaze u selo Tošćanicu.
Ispred kuće starac Ramo Vila, sa strahom, posmatra šta se dešava. Boji se za svoj život, ali više mu je na umu unuk Nermin koji je u kući. Počinje pucnjava, ubistva nevinih staraca, paljenje kuća,... Ramo utrčava u kuću, a zatim uzima gomilu jorgana i deka pa s njima pokriva unuka. Zločinci brzo dođoše do njihove kuće.
Jedan vojnik upita: "Dedo ima li još iko u kući?", Ramo reče:"Nema! Samo ja!" Neljudi izvadiše noži i zaklaše dedu Ramu na kućnom pragu. Upadoše i u kuću, ali nikoga ne primijetiše.
Izlaze iz kuće i nastavljaju krvavi pir po selu. Nakon što je primijetio da se vojska udaljila od kuće. Nermin baci deke i jorgane sa sebe i istrča pred kuću. Jeziv prizor pred kućom.
Nije se uspio ni obuti. Bos bježi kroz šumu prema selu Rodići. Tu mu neko od mještana daje obuću, a zatim nastavlja put prema Brgulićima gdje mu je bila majka, kod nane. Ispred kuće doziva: "Eto ti mene majko". Sudbina je htjela da dječak Nermin ostane živ.
Tog dana Tošćanica je do temelja spaljena, a u jednoj od kuća živa je zapaljena Husrep Đula, supruga također ubijenog Ahmeta. Istog dana ubijen je i Piralić Ibrišim.
Proučite fatihu nevino ubijenim stanovnicima Tošćanice:
- Vila Ramo 1907-93
- Husrep Ahmet 1919-93
- Husrep Đula 1924-93
- Piralić Ibrišim 1913-93
Tekst: S.K.
Foto:Spaljeno selo Tošćanica
.jpg)
