Autor:Mr.sci.med. Adem Zalihić
Koliko je koristan post postoji izreka da je to ustvari operacija bez noža. Krenut ćemo sa probavom:
Post je regenerator probavnog sistema
Sistem organa za varenje za svoje vlastite aktivnosti probave hrane koristi ogromne količine energije iz tijela. Te aktivnosti su:
1. Motorna - pasiranje hrane od početnog do završnog dijela probavne cijevi
2. Sekretorna – luče se razni sokovi i enzimi za razgradnju hrane
3. Apsorptivna – upijanje hranjivih materija iz hrane u krv
U toku posta, obzirom da nema potrebe za te aktivnosti, ta energija se preusmjerava za druge potrebe organizma, a sam probavni sistem dobiva priliku da se regeneriše: popravljaju se eventualna oštećenja sluznice koja su podloga ulkusima ili prekancerozama (stanjim a koja prethode karcinomima).
Post štedi jetru i pankreas
Jetra i pankreas su biohemijske "tvornice" enzima za probavu hrane. Jetra je je veliki biohemijski laboratorij prerade hranljivih tvari, proizvodnje krvnih proteina, žuči i holesterola, skladište glikogena, vitamina i željeza, velika barijera ulasku otrova, lijekova i bakterija u krvotok. Pankreas (gušterača) proizvodi enzime za obradu hrane, ali luči i dva važna hormona za kontroliranje metabolizma - glukagon i inzulin. Za vrijeme posta gušterača i jetra smanjuju lučenje i regenerišu svoje kapacitete za lučenje pomenutih probavnih sokova, čime se preveniraju oboljenja koja nastaju usljed njihovog nedostatka. Najboljii najvažniji primjer je dijabetes. Nizak nivo ugljenih hidrata, uzrokovan postom, u krvi smanjuje potrebe našeg tijela za inzulinom, čime se štedi gušterača, a što bi predstavljalo efikasnu i jeftinu metodu prevencije dijabetesa. Jer inače, pretjerano konzumiranje šećera, vremenom dovodi do smanjenja funkcije pankreasa, koja rezultira smanjenim izlučivanjem hormona inzulina, i nastanka dijabetesa. Da bi stvorili predstavu o tome kako je dijabetes u stvari planetarni problem treba znati da je danas preko 250 miliona dijabetičara u svijetu. Zdravstveni eksperti širom svijeta preporučuju dijetu kao jednu od metoda liječenja pacijenata u ranoj fazi šećerne bolesti.
Post štedi srce
Srce je čudo, pravo čudo, božije čudo. To je organ koji neumorno obavlja svoju funkciju 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Počinje da kuca još dok smo u utrobi majke i ne prestaje sve do smrti, i to bez uticajanaše volje.
Ali hajde da malo se pobliže upoznamo sa ovim božijim čudom: Srce svake osobe nešto je veće od njene stisnute pesnice, teško 250-300 g, i to je ustvari jedna šuplja mišićna pumpa.
Ako uzmemo tenisku lopticu i jako je stisnemo,dobit ćemo predstavu kako jako se kucajuće srce stišće da bi pumpalo krv. Za 72 godine života ljudsko srce napravi blizu 3 milijarde otkucaja, kada bi čovjek čitavo vrijeme mirovao.
Kad bi se krvne žile samo jedne odrasle osobe poslagale po dužini jednu za drugom, dobili bi smo traku dugu 100 000 kilometara kojom bi se moglo dva i po puta omotati zemaljsku kuglu! E kroz toliko dugu mrežu krvnih sudova srce ispumpa svakodnevno oko 9000 litara krvi. To iziskuje otprilike jednak napor kao da se svaka 24 sata teret od jedne tone podigne na visinu od desetak metara! Kuhinjska česma morala bi biti maksimalno otvorena 45 godina da bi kroz nju prošla ona količina vode, koliko krvi srce ispumpa tokom prosječnog života.
Ova količina vode može popuniti 200 vagona cisterni za teretni voz.
Svakog dana srce proizvede dovoljno energije da pokrene kamion sa prikolicom na put dug 36 km. Tokom života ovo je ekvivalent vožnje do Mjeseca i nazad.
Kaže se da je nemoguće napraviti takvu pumpu koja bi imala ovakav radni učinak, a uz to bez remonta.
Da bismo shvatili važnost uticaja posta na rad srca, trebamo znati da su metaboličke potrebe određenog tkiva neuporedivo veće u fazi aktivnih metaboličkih procesa nego što je to slučaj u fazi mirovanja, a materije neophodne za te metaboličke procese tkivo dobija krvlju, koju kao što znamo pumpa srce. Uzećemo za primjer crijeva. Za vrijeme varenja hrane 10% od ukupne krvi ispumpane od strane srca ide u gastrointestinalni trakt. Ovaj iznos je smanjen za vrijeme posta. To znači manji umor i više odmora za srčani mišić. A evo i kako.
Poslije obroka raste motorna, sekretorna i apsorptivna aktivnost crijevnih resica čija je površina oko 250 m2, tj. otprilike površina teniskog igrališta. Zamislite zubce jednog češlja, i onda uzmete desetine istih tih češljeva i spojite ih jedne uz druge. I vidjet ćete bezbroj vrhova tih zubaca češlja. E tako u stvari izgleda suznica nasih crijeva a svaki taj zubac je u stvari crijevna resica. U svakoj resici postoji dovodni i odvodni krvni sud kroz koji srce u aktivnoj fazi varenja hrane treba da pumpa krv. Nakon jela krv nahrupi kroz milione crijevnih resica kako bi apsorbovala, kako bi upila hranjive materije koje smo pojeli. Ogroman je to napor za srce. Ne kaže se džabe nakon obroka, uh što mi je pritisak opao, baš mi se spava. I tačno je to. Upravo zbog ovoga. Protok u narednim satima polahko opada da bi poslije nešto više od 6 sati poslije obroka krv uglavnom zaobilazila resice. Nije teško zaključiti kako poslije, recimo deset sati posta svaki dan u Ramazanu, srce u stvari nema potrebe da pumpa krv u tu ogromnu mrežu sitnih krvnih sudova u milionima crijevnih resica.
To u praksi znači ako srce kuca prosječno oko 70 puta u minuti u mirovanju , a oko 100.000 puta u samo 24 sata, za vrijeme posta srce kuca oko 60 puta u minuti, ili oko 85.000 puta dnevno, što znači da se sačuva više od 15.000 otkucaja srca u 24 sahata.
Srce prosječno pumpa 5 litara krvi u minuti a to znači da kroz srčani mišić prođe 300 litara krvi na sat, 7200 litara na 24 h. Dok za vrijeme posta 260 litara krvi na sat , 6200 na 24 h što znači manje za 1000 litara na 24 h.
Nadam se da nam je, nakon ovih primjera, malo jasnije kako u stvari post štedi srce.
