Piše: Faruk Vele
Danas se navršava 28 godina od zatvaranja logora takozvane Hrvatske Republike „Herceg-Bosne“.
Kroz sistem zatočeničkih centara, odnosno koncentracionih logora za vrijeme trajanja „udruženog zločinačkog poduhvata“ i „međunarodnog oružanog sukoba“ s učešćem regularnih snaga Hrvatske vojske (HV) prošle su hiljade građana Bosne i Hercegovine, uglavnom Bošnjaka, bh. Srba, pa i „nepodobnih“ Hrvata.
Cijena slobode
Mnogi nisu dočekali slobodu, a hiljade njih je prošlo užasne torture koje su ostavile posljedice do današnjih dana. U desetinama slučajeva mnogi će kasnije preminuti upravo uslijed posljedica tortura u logorima.
Krici 90-tih / Šta želi Mate Granić: "Hercegovina, u slučaju raspada BiH, mora nama"
Među onima koji su u tzv. Herceg-Bosni imali najduži logoraški staž bio je i tada maloljetni Amer Đulić iz Stoca.
„Poslije 233 dana u koncetracionim logorima tzv. Herceg Bosne (Koštana bolnica, Dretelj, Gabela i Heliodrom) došla je sloboda i to na današnji dan prije 28 godina. Dječak sa fotografije je svoje punoljestvo proslavio iza rešetaka, uništeno mu je djetinstvo, odrastanje… Ma bio je zar puno grešan pa je iz školskih klupa završio u mračnim i hladnim prostorijama navedenih logora. Tačno je da i danas ima posljedice brzog odrastanja poput lošeg sna, noćnih mora, sve više zastupljenog PTSP-a, ali i živ sam hvala Bogu i to je dovoljno. Biti samo jedan dan bez slobode, nema cijene, zato mir nema alternativu”, poručuje Đulić koji je napisao ili suučestvovati u pripremi više knjiga kako ovi strašni događaji ne bi bili zaboravljeni.
Kako su užasavajuća mjesta bili logori tzv. Herceg-Bosne, među hiljadama drugih, potvđuje jedan događaj iz logora Gabela.
Rekao mu je da baci hljeb…
Po dolasku u logor Gabela zatvorenicima se predstavio Boško Previšić Boko koji je od logoraša zahtijevao da po njegovom ulasku u hangar svi pjevaju ustaške pjesme.
“Kažu da je Boko neuračunljiv ali takav čovjek je podoban za takve stvari. Taj čovjek je ubio mog rođaka Mustafu Obradovića pred 400 ljudi zbog komada hljeba. Mustafa je stariji godinu od mene i kad je bio negdje na radovima neko mu da komad hljeba i on je to donio svom ocu. Boko je to vidio i rekao mu da baci taj hljeb. Mustafa je rekao da neće i govore da je prvo ispalio dva metka, a da je ovaj stajao i da je nakon toga od stražara uzeo pušku i rafal ispalio u Mustafu”, ispričao je ranije Amer Đulić.
Prema riječima priređivača i urednika knjige „Istina o Dretelju“, prof. dr. Edima Šatora o tome kakvi su zločini činjeni u logorima tzv. Herceg-Bosne govori i činjenica da je čitav jedan tom presude posvećen samo logorima.
„Ono što posebno iritira čovjeka nakon što čujete izjave svjedoka, te ih usporedite sa spiskom onih koji su odgovorni za ta zlodjela, da su takvi najčešće nedostupni organima gonjenja. Najčešće su pobjegli u Hrvatsku. Najbolji primjer za to je pukovnik Nedeljko Obradović koji je, po mojem mišljenju, odgovoran za logorsku strukturu Hercegovine. Svako naređenje koje se tiče logora je potpisano imenom Obradovića", kazao ranije Šator.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
