Najveću torturu hercegovači Bošnjaci zatvoreni u Dretelju preživjeli su u period između 13. i 15. jula 1995. godine za vrijeme velikih borbi između snaga Armije RBiH i HVO-a, te HV-a na području Dubrava i Mostara. Izrevoltirani svojim vojnim neuspjesima protiv snaga Armije RBiH, bojovnici HVO-a iskazivali su svoj bijes nad nenaoružanim, bespomoćnim ljudima zatvorenim u Dretelju i ostalim logorima pod kontrolom HVO-a.
U tom periodu, zarobljenici su intenzivno premlaćivani i zlostavljani, a logor je 72 sata bio bez hrane i vode. Mnogi su mučeni cjelodnevnim ležanjem na platou ispred kasarne, na žarkom hercegovačkom suncu pri temperaturama od 40 stepeni.
Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić optuženi su za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu od novembra 1991. do aprila 1994. zbog etničkog čišćenja nehrvata iz određenih područja Bosne i Hercegovine.
U optužnici se navodi da su pripadnici tog pokreta (zajedno s HVO-om) osnovali i vodili mrežu koncentracionih logora, uključujući logore Heliodrom i Dretelj, kako bi uhapsili i zatvorili na hiljade Bošnjaka. Bošnjaci u logorima su izgladnjivani te redovno podvrgavani “fizičkom i psihičkom zlostavljanju, uključujući teška premlaćivanja i seksualno zlostavljanje.”