FOTO: Rama.co.ba
Napomena: Dijelovi teksta iz knjige Husrefa Redžića, Srednjovjekovni
gradovi u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2018), objavljeni su uz
isključivu dozvolu izdavača te nije dozvoljeno njihovo kopiranje i objava
na drugim medijima izuzev na portalu Lug-Prozor.info.
Više informacija o knjizi potražite FB stranici Sarajevo
Publishinga ili putem maila [email protected].
Jedan od najstarijih srednjovjekovnih spomenika u prozorskom kraju je stara
tvrđava ispod bosanskohercegovačke planine Makljen koja se nekada nazivala
Studenac po obilju lokalnih izvora vode.
Danas strši usamljena kula u kojoj je nekada boravio ban, a kasnije i prvi
bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, u čijoj se povelji iz 11. 8. 1366. godine
prvi put spominje grad Prozor.
U narodu ovog kraja prepričavaju se brojne legende oko ovog grada. Jedna od
najpoznatijih narodnih predaja je oko pada Prozora pod osmansku vlast. Naime,
zbog svoje nepristupačnosti Osmanlije nisu mogli osvojiti Prozor u prvom
naletu 1463. godine. Iako je samo vojsku predvodio sam Mehmed II poznati
kao El-Fatih opsjedanje Prozora je bilo mukotrpno. Stoga je ponudio nagradu za
onoga ko mu pomogne zauzeti grad. Prema legendi, ponudila se jedna „baba
Dedićka“ koja je savjetovala osvajača kako će pronaći vodovod za grad i
prekinuti opskrbu vodom. Ova legenda prenosila se s koljena na koljeno. A
navodno obitelj Dedić iz sela Gmića je primala stalnu naknadu iz Turske sve do
dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. O tome je svjedočio jedan stanovnik sela
Gmića 1962. godine novinaru Oslobođenja.
U mjestu Paljike iznad Prozora pronađene su 2015. godine vodovodne cijevi za
stari grad Prozor, slične onima u Efesu u Turskoj. U obrušenoj zemlji kroz koju
je bagerom napravljen put prije više godina, erozijom tla izvirile su cijevi
pečene u terakoti. Na samom mjestu na svega tridesetak centimetara dubine
pronađeno je 5 komada cijevi s brojnim komadićima. Cijevi su pravilno i
kvalitetno urađene te su na jednostavan način spojene. Dužine su 34 cm, a
promjer je na užem dijelu 7 cm a na širem 8 cm. Stijenke su čvrste te su s
unutrašnje strane kružno nazubljene.
Arheološko područje i ostaci Stare tvrđave u Prozoru proglašeni su nacionalnim
spomenikom Bosne i Hercegovine.
Dolina Rame je oduvijek imala tranzitni značaj. Povezivala je Primorje sa
unutrašnjošću Bosne. U prahistorijsko i u antičko doba predio oko rijeke
Rame i njenih pritoka je bilo dobro naseljeno i relativno dobro ekonomski
razvijeno. U antičko doba predio Rame je bio naseljen Deretinima.
O Starom gradu u Prozoru poznato je jedva nekoliko podataka. Podrobni opis
grada nije napisan. Najveći dio areala na kojem se prostirao grad je danas
neprohodan, tj. zarastao u gusto rastinje, tako da nije bio moguće
provjeriti ni ono malo podataka napisanih o Starom gradu. Prema jednom
podatku iz perioda između dva svjetska rata navodi se da na gradu ima mnogo
ruševina od zidova, ali su zatrpane.
Prozor je bio administrativno-teritorijalni centar župe Rame, koja se
spominje u XII vijeku u Ljetopisu Popa Dukljanina, u oblasti Podgorja.
Grad Prozor je štitio prilaz župi Neretvi i župi Uskoplje.
U julu 1430. godine kralj Tvrtko II je bio “sotto Prozor’’, a tu su ga
našli i dubrovački poslanici 11. februara 1433. godine.
Za učinjene usluge u ratu protiv Turaka, daruje ugarski kralj Matijaš
Korvin 1463. godine Vladislavu
Hercegoviću, uz ostale gradove i krajeve, i “castrum Prozor iz Rama’’.
Prozor je imao značajno podgrađe. Sam grad se nalazi na lokalitetu
Gradina, relativne visine iznad naselja oko 300 metara, s južne strane,
gdje mu se i danas vide ostaci.
FOTO: Rama.co.ba
Na najvišoj koti stajala je stražar-kula pravouglog tlocrta, sa stranicama
10,7 x 9 m. Obor se nalazio nešto niže na zaravni vrha brijega, koji je
omogućio izgradnju dosta pravilnog pravougla veličine oko 40 x 20 m.
Ulaz u kulu nalazio se na južnoj strani, a ulaz u obor na sjevernoj
strani. Rastojanje kule i obora bilo je 9,8 m. Prilaz, nasuprot
postavljenim kapijama, branjen je sa kule kroz puškarnice i s drvene
galerije sa unutrašnje strane bedema obora. Kula je imala vrlo debele
zidove, čije tačne mjere sada nije moguće utvrditi, jer je kula posve
zatrpana. Međuspratne konstrukcije su bile od drveta.
Zidanje je tipično za gradove u srednjovjekovnoj bosanskoj državi, sredina
zida je od kamena lomljenika, a vanjska i unutrašnja strana je od
pritesanih manjih klesanaca u horizontalnim redovima.
Zbog svoje prirodnogeografske orijentacije prema srednjoj i sjevernoj
Dalmaciji i uspostavljenih trgovačkih veza sa tamošnjim gradovima,
Splitom, Trogirom, Šibenikom i Zadrom, postoji dosta sačuvanih podataka u
Državnom arhivu u Zadru o trgovcima iz Prozora koji su poslovali u
spomenutim gradovima. Na osnovu toga možemo promišljati da je podgrađe
Prozora bilo veoma razvijeno i da je spadalo u red razvijenijih bosanskih
srednjovjekovnih gradskih naselja.
O srednjovjekovnoj prozorskoj trgovini najviše izvornih podataka nudi
sačuvani arhivski materijal Splitskog arhiva u Državnom arhivu u
Zadru.
Po svojim dimenzijama utvrđenje Prozora pripada srednje velikim u
srednjovjekovnoj Bosni. Ruševine ne omogućavaju utvrđivanje stilskih
obilježja. Potrebna su arheološka istraživanja, arheološka konzervacija i
uklapanje ostataka burga u savremeni gradski organizam Prozora.
